Pohara Kuča: Bratska krv na svetlom oružju
Knjiga dr Ilije Petrovića „Crnogorska pohara Kuča“ razgrnula do sada sakriveni deo istorije. Zbog neslaganja sa tiranijom knjaza Danila, pleme Kuči platilo žrtvama 243 plemenika
JEDAN od najmračnijih perioda crnogorske istorije, iz vremena vladavine knjaza Danila Petrovića, naslednika Njegoševog, 1856. godine - po zlu čuvena pohara Kuča, zahvaljujući publicisti Iliji Petroviću, izašla je iz sveta tame i skrasila se između korica njegovog dela „Crnogorska pohara Kuča“.
Tako je skinuta prašina sa onog manje poznatog lica „katunske Crne Gore“, u kojem je svetlo oružje bilo okupano bratskom krvlju. Na sve načine do danas pokušavala se zaobići priča o tragičnoj sudbini jednog plemena, koje se hrabro suprotstavilo tiraniji „Zeka manitoga“, kako se u narodu zvao tadašnji gospodar Crne Gore. U školskom udžbeniku „Kratka istorija Crne Gore za školu“ iz 1910. godine pohara Kuča se, recimo, uopšte ne pominje.
A prema kazivanju savremenika tih tragičnih događaja, vojvode Marka Miljanova, posečene su 243 plemenske glave, od čega 17 „vojničkije“, dok su preostale bile staraca, žena i dece.
„Glave ljuđi i djece, koje su posječene, skupljene su na uljanik popa Luke i pobodene na rozge oko uljanika, kako bi iž vojvoda Mirko moga gledat i vidjet koliko iž je“, zapisao je Miljanov.
U narodu se do danas prepričava knjaževa naredba, koju je dosledno sproveo njegov brat, vojvoda Mirko Petrović: „Udri Kuča na božju vjeru, ako ga drugačije ufatit ne moš... i djeca u kolijevke da se kolju!“
Razlog krvavog pira bio je bunt Kuča, koji nisu mogli da trpe teror koji je sprovodio cetinjski gospodar. Sablja Mirka Petrovića i njegove vojske sekla je glave tek rođene dece, a od njene oštrice nisu pošteđene čak ni žene trudnice!
- Ova knjiga na originalan način prikazuje represivnost crnogorskog sistema u doba knjaza Danila, kada su udareni temelji surovom policijskom aparatu u Crnoj Gori - kaže profesor Predrag Vukić, istoričar. - Na videlo su izašle negativne strane naše prošlosti u drugoj polovini 19. veka. Ovo je klasičan primer surovosti i bahatosti sistema, koji proističe iz plemenske organizacije naroda i odsustva pravne države.
BOŽJI SUD
Zločinci nisu mogli da pobegnu od Božjeg suda. U Kučima se priča da su se mnogima od njih ugasila ognjišta. Jedan od zlikovaca ostao je bez tri sina. Najstariji je brzo posle pohare umro od ujeda zmije, srednji se utopio, dok je najmlađi umro od teške bolesti u velikim mukama. I knjaz Danilo je tragično završio. Ubijen je od ruke Todora Kadića u Kotoru, dok je njegov brat vojvoda Mirko umro od kolere.
Da je knjiga „Crnogorska pohara Kuča“ odbrana od zaborava, koja podseća i opominje, uverava književnik Čedo Baćović.
- Ispisana je tužna, tragična i krvava povest glasovitog plemena Kuči, koji su u sudaru sa organizovanom državom doživeli tragediju koja ne bledi, već poprima obrise antičke drame. Ilija Petrović je ispisao sumornu, ali opominjuću sagu.
I CRKVE PALILI
IstoriČar Mile Cicmil smatra da se radi o zločinu koji u današnjoj terminologiji može poneti i najsuroviju reč - genocid:
- Šta reći za mnogobrojne posečene glave glasovitih plemenika, njihovim zapaljenim ognjištima, pa čak i crkvama!? Gotovo da su u poslednji čas spasene mošti Svetog Arsenija Sremca, drugog srpskog arhiepiskopa.
(Novosti)
Knjiga dr Ilije Petrovića „Crnogorska pohara Kuča“ razgrnula do sada sakriveni deo istorije. Zbog neslaganja sa tiranijom knjaza Danila, pleme Kuči platilo žrtvama 243 plemenika
JEDAN od najmračnijih perioda crnogorske istorije, iz vremena vladavine knjaza Danila Petrovića, naslednika Njegoševog, 1856. godine - po zlu čuvena pohara Kuča, zahvaljujući publicisti Iliji Petroviću, izašla je iz sveta tame i skrasila se između korica njegovog dela „Crnogorska pohara Kuča“.
Tako je skinuta prašina sa onog manje poznatog lica „katunske Crne Gore“, u kojem je svetlo oružje bilo okupano bratskom krvlju. Na sve načine do danas pokušavala se zaobići priča o tragičnoj sudbini jednog plemena, koje se hrabro suprotstavilo tiraniji „Zeka manitoga“, kako se u narodu zvao tadašnji gospodar Crne Gore. U školskom udžbeniku „Kratka istorija Crne Gore za školu“ iz 1910. godine pohara Kuča se, recimo, uopšte ne pominje.
A prema kazivanju savremenika tih tragičnih događaja, vojvode Marka Miljanova, posečene su 243 plemenske glave, od čega 17 „vojničkije“, dok su preostale bile staraca, žena i dece.
„Glave ljuđi i djece, koje su posječene, skupljene su na uljanik popa Luke i pobodene na rozge oko uljanika, kako bi iž vojvoda Mirko moga gledat i vidjet koliko iž je“, zapisao je Miljanov.
U narodu se do danas prepričava knjaževa naredba, koju je dosledno sproveo njegov brat, vojvoda Mirko Petrović: „Udri Kuča na božju vjeru, ako ga drugačije ufatit ne moš... i djeca u kolijevke da se kolju!“
Razlog krvavog pira bio je bunt Kuča, koji nisu mogli da trpe teror koji je sprovodio cetinjski gospodar. Sablja Mirka Petrovića i njegove vojske sekla je glave tek rođene dece, a od njene oštrice nisu pošteđene čak ni žene trudnice!
- Ova knjiga na originalan način prikazuje represivnost crnogorskog sistema u doba knjaza Danila, kada su udareni temelji surovom policijskom aparatu u Crnoj Gori - kaže profesor Predrag Vukić, istoričar. - Na videlo su izašle negativne strane naše prošlosti u drugoj polovini 19. veka. Ovo je klasičan primer surovosti i bahatosti sistema, koji proističe iz plemenske organizacije naroda i odsustva pravne države.
BOŽJI SUD
Zločinci nisu mogli da pobegnu od Božjeg suda. U Kučima se priča da su se mnogima od njih ugasila ognjišta. Jedan od zlikovaca ostao je bez tri sina. Najstariji je brzo posle pohare umro od ujeda zmije, srednji se utopio, dok je najmlađi umro od teške bolesti u velikim mukama. I knjaz Danilo je tragično završio. Ubijen je od ruke Todora Kadića u Kotoru, dok je njegov brat vojvoda Mirko umro od kolere.
Da je knjiga „Crnogorska pohara Kuča“ odbrana od zaborava, koja podseća i opominje, uverava književnik Čedo Baćović.
- Ispisana je tužna, tragična i krvava povest glasovitog plemena Kuči, koji su u sudaru sa organizovanom državom doživeli tragediju koja ne bledi, već poprima obrise antičke drame. Ilija Petrović je ispisao sumornu, ali opominjuću sagu.
I CRKVE PALILI
IstoriČar Mile Cicmil smatra da se radi o zločinu koji u današnjoj terminologiji može poneti i najsuroviju reč - genocid:
- Šta reći za mnogobrojne posečene glave glasovitih plemenika, njihovim zapaljenim ognjištima, pa čak i crkvama!? Gotovo da su u poslednji čas spasene mošti Svetog Arsenija Sremca, drugog srpskog arhiepiskopa.
(Novosti)
Нема коментара:
Постави коментар