PATRIJARHALNI KARAKTER VJERE
Kod Crnogoraca, kao uostalom u srpstvu uopšte, vjera je imala patrijarhalni karakter. Sve do novijeg doba naš narod živio je starim rodovsko-plemenskim vjerskim životom, bez hrišćanske dogmatike i crkvene discipline nametnute odozgo. Patrijarhalni običaji koji se vrše u krugu porodice, bratstva, plemena, sela bili su glavni sadržaj vjerskog života, pogotovu Crnogoraca. Hrišćanstvo je bilo više spoljni okvir, a šire i uže narodne tradicije priroda i suština vjerovanja. Sama crkvena zdanja Crnogorcima su služila (osim, naravno, za vjerske obrede, vjenčanja, pogreb) da se tamo selo ili pleme okupi, da se o nečemu dogovore, riješe neko pitanje društvenog ili privrednog karaktera od zajedničkog interesa. Ljudi su se okupljali kod crkve na razne zavjetine, poslužbice, sabore, gdje je mladež upražnjavala patrijarhalni zabavni život mnoge više nego vjerski.
Iako prethodno nije potrebno dokazivati, ilustracije radi navešćemo jedan detalj iz jednog već djelimično upotrijebljenog izvještaja Senatu iz 1876. godine. Iznijevši kako neki ljudi izbjegavaju da daju novac za građenje plemenske crkve, taj kapetan kaže: ''Mi visokoslavni Senate očekujemo od Vas Vaš Visoki nalog, a poznati su Vi neki ljudi koji biše radi da nema crkve ni škole, no biše radiji po glavicama da se okupljaju, no kod crkve''. (Podvukao N.R.)
Bitno je, dakle, u čemu je ovaj glavar nalazio glavnu svrhu građenja jedne crkve. Već sama priroda vjere u Crnoj Gori objašnjava nam što je Cetinjska mitropolija u prošlosti mogla da odigra tako progresivnu, državotvornu ulogu, pa što je i dalje, pošto se svjetovna vlast izdvojila iz okvira te mitropolije, mogla da u cjelini pozitivno djeluje u crnogorskom društvu.
Novak RAŽNATOVIĆ:
POLOŽAJ I ULOGA CRKVE U CRNOJ GORI NAKON NJEGOŠEVE SMRTI
Kod Crnogoraca, kao uostalom u srpstvu uopšte, vjera je imala patrijarhalni karakter. Sve do novijeg doba naš narod živio je starim rodovsko-plemenskim vjerskim životom, bez hrišćanske dogmatike i crkvene discipline nametnute odozgo. Patrijarhalni običaji koji se vrše u krugu porodice, bratstva, plemena, sela bili su glavni sadržaj vjerskog života, pogotovu Crnogoraca. Hrišćanstvo je bilo više spoljni okvir, a šire i uže narodne tradicije priroda i suština vjerovanja. Sama crkvena zdanja Crnogorcima su služila (osim, naravno, za vjerske obrede, vjenčanja, pogreb) da se tamo selo ili pleme okupi, da se o nečemu dogovore, riješe neko pitanje društvenog ili privrednog karaktera od zajedničkog interesa. Ljudi su se okupljali kod crkve na razne zavjetine, poslužbice, sabore, gdje je mladež upražnjavala patrijarhalni zabavni život mnoge više nego vjerski.
Iako prethodno nije potrebno dokazivati, ilustracije radi navešćemo jedan detalj iz jednog već djelimično upotrijebljenog izvještaja Senatu iz 1876. godine. Iznijevši kako neki ljudi izbjegavaju da daju novac za građenje plemenske crkve, taj kapetan kaže: ''Mi visokoslavni Senate očekujemo od Vas Vaš Visoki nalog, a poznati su Vi neki ljudi koji biše radi da nema crkve ni škole, no biše radiji po glavicama da se okupljaju, no kod crkve''. (Podvukao N.R.)
Bitno je, dakle, u čemu je ovaj glavar nalazio glavnu svrhu građenja jedne crkve. Već sama priroda vjere u Crnoj Gori objašnjava nam što je Cetinjska mitropolija u prošlosti mogla da odigra tako progresivnu, državotvornu ulogu, pa što je i dalje, pošto se svjetovna vlast izdvojila iz okvira te mitropolije, mogla da u cjelini pozitivno djeluje u crnogorskom društvu.
Novak RAŽNATOVIĆ:
POLOŽAJ I ULOGA CRKVE U CRNOJ GORI NAKON NJEGOŠEVE SMRTI
Нема коментара:
Постави коментар