Krvna osveta i dalje u svijesti Crnogoraca
Krvna osveta je jedan od najstarijih kaznenih tradicionalnih, plemenskih običaja primitivnih zajednica do koje je dolazilo zbog svađa dvije porodice ili plemena. Utemeljena je na odmazdi koju rodbina ubijene ili obeščašćene osobe sprovodi nad izvršiocem ili njegovom rodbinom. Iako je dio starih vremena, ona samo naizgled u Crnoj Gori "umire" i ustupa mjesto civilizacijskim tekovinama i pravnim institutima savremenih društava čemu svjedoči posljednji slučaj "umira krvi" prije samo sedam godina na Cetinju.
"Krvna osveta je zadržala svoju aktuelnost sve do danas iako na daleko nižem nivou i sa manjim kobnim posljedicama. Uobičajena je na Siciliji, u Gruziji, na Korzici, u Albaniji i na Kosovu, a dijelom i u Crnoj Gori za koju postoje vrlo ozbiljni podaci da je nekada ginulo više ljudi u osveti nego u borbama sa Turcima", rekao je za Dnevne novine podgorički advokat dr Svetislav Marinović.
Krvna osveta se obično definiše, kaže on, skupa sa ostalim vidovima uzvraćanj a "milo za drago": glava za glavu, oko za oko, zub za zub, užeg za užeg i slično. Znači, ona je striktno i oštro recipročno značila "što ti meni, to ja tebi", ali u praksi se primj enjivala daleko šire, pa je osvetnik, prema mogućnostima, uzimao za jednu glavu i deset tuđih, sve dok se lanac osvete ne prekine ili se neprijatelji u međuvremenu ne poubijaju.
Toliko je snažno bila uvriježena u duhu i psihologiji Crnogoraca, tvrdi advokat, da je postala dio njihovog genetskog koda, pa su je, ako nema muškaraca, vršile i žene.
Da je krvna osveta i dalje prisutna u Crnoj Gori, saglasan je i sociolog kulture Srđa Vukadinović. No, iako je prisutna u tradicijskom kodu, smatra on, ova pojava doživljava neku vrstu tranzicije.
"Nekada je bilo stvar prestiža ko će biti taj koji će osvetiti bratsku i plemensku krv, odnosno izvršiti čin krvne osvete. No, danas se taj fenomen pojavljuje ne samo u krvnom već i u duhovnom srodništvu, danas su to na primjer, drugovi, prijatelji, kumovi. Ali oni nijesu direktni izvršioci, već za osvetu angažuju plaćene ubice" navodi Vukadinović.
Prema njegovom mišljenju, ovaj fenomen ukazuje da je tanka nit koja krvnu osvetu odvaja od ubistva.
Čin krvne osvete je danas mnogo sofisticiraniji i do detalja pripremljen. Time se polako gubi taj fenomen ukazivanja časti kome će pripasti pravo na egzekuciju.
"I pored toga što današnje crnogorsko krivično zakonodavstvo krvnu osvetu kvalifikuje kao bezobzirnu osvetu ili ubistvo iz niskih pobuda, pa je podvedeno pod druge oblike teških ubistava, ne znači da će to učiniti kraj krvnoj osveti", smatra Vukadinović.
S pravne tačke gledišta krvna osveta je težak zločin, ali je u prošlosti smatrana i moralno-obavezujućim činom.
"Nijedan institut države ne može da ograniči krvnu osvetu u stepenu koji bi doveo do njenog potpunog nestanka. Mnogo veći uticaj od zakonskih normi imaju neke institucije koje još postoje u glavama ljudi. To se može promijeniti samo onda kada dođe do promjene građanske svijesti", opominje Vukadinović.
cdm.me
Žrtva nema mira ni na onom svetu
“Prastaro je verovanje da je krv sedište ljudske duše, bića i da znači život. Tako, kada se neko igra boga i oduzme nekome život, krv ubijenog ključa i on ne može da nađe mir na onom svetu sve dok se njegova krv ne naplati i dok neko iz porodice ubice ne plati glavom”, objašnjava za “Alo!” etnolog Paun Es Durlić, dodajući da je krvna osveta karakteristična za plemenske zajednice i da može da se prenosi generacijama u nedogled. Iako ovaj vid osvete seže daleko u prošlost, mnoga pravila ni do danas nisu promenjena i vrlo je čest slučaj da se sprovodi sve dok svi muški članovi porodice ne budu ubijeni
Krvna osveta je jedan od najstarijih kaznenih tradicionalnih, plemenskih običaja primitivnih zajednica do koje je dolazilo zbog svađa dvije porodice ili plemena. Utemeljena je na odmazdi koju rodbina ubijene ili obeščašćene osobe sprovodi nad izvršiocem ili njegovom rodbinom. Iako je dio starih vremena, ona samo naizgled u Crnoj Gori "umire" i ustupa mjesto civilizacijskim tekovinama i pravnim institutima savremenih društava čemu svjedoči posljednji slučaj "umira krvi" prije samo sedam godina na Cetinju.
"Krvna osveta je zadržala svoju aktuelnost sve do danas iako na daleko nižem nivou i sa manjim kobnim posljedicama. Uobičajena je na Siciliji, u Gruziji, na Korzici, u Albaniji i na Kosovu, a dijelom i u Crnoj Gori za koju postoje vrlo ozbiljni podaci da je nekada ginulo više ljudi u osveti nego u borbama sa Turcima", rekao je za Dnevne novine podgorički advokat dr Svetislav Marinović.
Krvna osveta se obično definiše, kaže on, skupa sa ostalim vidovima uzvraćanj a "milo za drago": glava za glavu, oko za oko, zub za zub, užeg za užeg i slično. Znači, ona je striktno i oštro recipročno značila "što ti meni, to ja tebi", ali u praksi se primj enjivala daleko šire, pa je osvetnik, prema mogućnostima, uzimao za jednu glavu i deset tuđih, sve dok se lanac osvete ne prekine ili se neprijatelji u međuvremenu ne poubijaju.
Toliko je snažno bila uvriježena u duhu i psihologiji Crnogoraca, tvrdi advokat, da je postala dio njihovog genetskog koda, pa su je, ako nema muškaraca, vršile i žene.
Da je krvna osveta i dalje prisutna u Crnoj Gori, saglasan je i sociolog kulture Srđa Vukadinović. No, iako je prisutna u tradicijskom kodu, smatra on, ova pojava doživljava neku vrstu tranzicije.
"Nekada je bilo stvar prestiža ko će biti taj koji će osvetiti bratsku i plemensku krv, odnosno izvršiti čin krvne osvete. No, danas se taj fenomen pojavljuje ne samo u krvnom već i u duhovnom srodništvu, danas su to na primjer, drugovi, prijatelji, kumovi. Ali oni nijesu direktni izvršioci, već za osvetu angažuju plaćene ubice" navodi Vukadinović.
Prema njegovom mišljenju, ovaj fenomen ukazuje da je tanka nit koja krvnu osvetu odvaja od ubistva.
Čin krvne osvete je danas mnogo sofisticiraniji i do detalja pripremljen. Time se polako gubi taj fenomen ukazivanja časti kome će pripasti pravo na egzekuciju.
"I pored toga što današnje crnogorsko krivično zakonodavstvo krvnu osvetu kvalifikuje kao bezobzirnu osvetu ili ubistvo iz niskih pobuda, pa je podvedeno pod druge oblike teških ubistava, ne znači da će to učiniti kraj krvnoj osveti", smatra Vukadinović.
S pravne tačke gledišta krvna osveta je težak zločin, ali je u prošlosti smatrana i moralno-obavezujućim činom.
"Nijedan institut države ne može da ograniči krvnu osvetu u stepenu koji bi doveo do njenog potpunog nestanka. Mnogo veći uticaj od zakonskih normi imaju neke institucije koje još postoje u glavama ljudi. To se može promijeniti samo onda kada dođe do promjene građanske svijesti", opominje Vukadinović.
cdm.me
Žrtva nema mira ni na onom svetu
“Prastaro je verovanje da je krv sedište ljudske duše, bića i da znači život. Tako, kada se neko igra boga i oduzme nekome život, krv ubijenog ključa i on ne može da nađe mir na onom svetu sve dok se njegova krv ne naplati i dok neko iz porodice ubice ne plati glavom”, objašnjava za “Alo!” etnolog Paun Es Durlić, dodajući da je krvna osveta karakteristična za plemenske zajednice i da može da se prenosi generacijama u nedogled. Iako ovaj vid osvete seže daleko u prošlost, mnoga pravila ni do danas nisu promenjena i vrlo je čest slučaj da se sprovodi sve dok svi muški članovi porodice ne budu ubijeni
Нема коментара:
Постави коментар