Atak na imovinu SPC
O sve većoj popularnosti SPC u Crnoj Gori, vjere u cjelini, a posebno mitropolita dr Amfilohija svjedoče brojne ankete. Crkva i dr Amfilohije danas uživaju neprikosnoveno narodno povjerenje
Društveni položaj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori ima veoma dugi period trajanja, koji se mjeri desetinama vjekova. Uvijek je bio izuzetno značajan za razvoj Crne Gore. Čak i sudbonosan za njenu kasniju državnost. Nezamjenljiv u identitetu Crne Gore i Crnogoraca. U dugoj istoriji trajanja – rijetki su bili „dani predaha“ – nehrišćanskog naroda. Da bi se akumulirala snaga za novu etapu „neprekidne borbe“.
Često su na udaru bile vladike i drugi crkveni velikodostojnici. Neki od njih su završavali život u najstrašnijim mukama varvarskih okupatora. Nije Njegoš slučajno zapisao i poznate stihove: ‘’Spuštavih se ja na vaše uže! Umalo se uže ne pretrže’’!
Ponekad je to uže bilo prijeteća opasnost za opstanak hrišćanskog naroda. U njegovoj borbi da brani i odbrani slobodu naroda i nezavisnost Crne Gore. I malobrojni nehrišćani Crne Gore dijelili su sudbinu većinskog naroda. Njihov doprinos je bio i onda kada se nijesu miješali u te delikatne odnose neprekidne borbe. U svakom slučaju, hrišćanski narodi Crne Gore, a posebno pravoslavni narod – bio je neprobojni bedem za odbranu hrišćanske Evrope od agresivnog islama.
Danas su svi izjednačeni sa ostalom braćom u vjeri. Položaj Srpske pravoslavne crkve i njenih sveštenika, međutim, ostao je i dalje vrlo težak. Katolici su uživali zaštitu Vatikana, muslimani – pomoć bogatih afričkih država i posebno lidera Gadafija, dok su pravoslavci bili bez ikakve zaštite. Stradali su kao njihova braća u vjeri – u SSSR-u nakon pobjede Oktobarske revolucije 1917. godine.
Sjećam se da se Vjerska komisija Vlade Crne Gore – čiji sam bio član - izborila 70-ih godina prošlog vijeka – za socijalno, zdravstveno i penzijsko osiguranje malog broja školovanih sveštenika. To je bilo vrijeme uglednog vladike Dajkovića koji je uživao veliki ugled i poštovanje i zbog svoje antifašističke biografije. I posebno zbog svog žestokog otpora izgradnji Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Žestoko se protivio skrnavljenju crnogorskog parnasa. Komunicirao je sa Odborom za podizanje Mauzoleja uvijek ga oslovljavajući kao Odbor za rušenje Njegoševe kapele na Lovćenu. I svako njegovo pismo je blagovremeno došlo na tu adresu.
Nakon dolaska mitropolita dr Amfilohija, prije više od 20 godina, stvari su se u Crnoj Gori mijenjale na bolje. To potvrđuju i sledeći faktografski podaci: godine 1953. –33 odsto građana Crne Gore se izjašnjava da su ateisti; Titograd je prednjačio sa čak 63,7 odsto. Krajem 90-ih godina bilo je u Crnoj Gori samo desetak parohijskih sveštenika; danas se njihov broj mjeri stotinama školovanih sveštenika.
Najveća obnova duhovnog života u Crnoj Gori je obnova povjerenja i svenarodni povratak svojoj vjeri. Simbol tog ugleda i povjerenja je izgradnja i promocija velelepnog Hrama Hristovog Vaskresenja, koji je učinio Podgoricu znamenitim evropskim gradom.
Narod brani svoju crkvu od novih nevolja koje su eksalirale promovisanjem takozvane Crnogorske pravoslavne crkve; prijetnjom da će biti uklonjena (čitaj - srušena) crkva na Rumiji i naročito nastojanjem da se donese novi zakon o vjerskim zajednicama, po kome bi mnoga crkvena dobra prešla u vlasništvo države i organa državne vlasti. U sličnoj situaciji je i imovina SPC u svim novonastalim državama na ruševinama prethodne vrlo ugledne i uvažavane SFR Jugoslavije.
Riječ je o reprezentativnim rezidencijalnim objektima, atraktivnim zemljišnim lokacijama, stotinama hektara značajnih resursa, itd. Nove države su i „slijepe i gluve“ na zahtjeve legitimnih crkvenih organa da se, makar, ubrza postupak povraćaja uzurpirane crkvene imovine, koja je „od pamtivijeka“ vlasništvo SPC... Kad je riječ o Crnoj Gori, samo ćemo navesti da je u vlasništvu SPC zemljište na kom je izgrađen današnji stadion „Budućnosti“ u Podgorici. Zatim gradsko groblje Čepurci, takođe u Podgorici, Njegoševa Biljarda na Cetinju, pa zatim 2/3 zemljišta na kome je izgrađen Danilovgrad. Na silu i bez papira je oduzeta imovina svetilišta manastira Ostrog, itd. itd.
O sve većoj popularnosti SPC u Crnoj Gori, vjere u cjelini, a posebno mitropolita dr Amfilohija svjedoče brojne ankete. Crkva i dr Amfilohije danas uživaju neprikosnoveno narodno povjerenje. Zato se narod protivi pritiscima organa vlasti u Crnoj Gori i namjeri otimanja materijalnih dobara u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve.
Piše: akademik Zoran Lakić
http://www.dan.co.me/
O sve većoj popularnosti SPC u Crnoj Gori, vjere u cjelini, a posebno mitropolita dr Amfilohija svjedoče brojne ankete. Crkva i dr Amfilohije danas uživaju neprikosnoveno narodno povjerenje
Društveni položaj Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori ima veoma dugi period trajanja, koji se mjeri desetinama vjekova. Uvijek je bio izuzetno značajan za razvoj Crne Gore. Čak i sudbonosan za njenu kasniju državnost. Nezamjenljiv u identitetu Crne Gore i Crnogoraca. U dugoj istoriji trajanja – rijetki su bili „dani predaha“ – nehrišćanskog naroda. Da bi se akumulirala snaga za novu etapu „neprekidne borbe“.
Često su na udaru bile vladike i drugi crkveni velikodostojnici. Neki od njih su završavali život u najstrašnijim mukama varvarskih okupatora. Nije Njegoš slučajno zapisao i poznate stihove: ‘’Spuštavih se ja na vaše uže! Umalo se uže ne pretrže’’!
Ponekad je to uže bilo prijeteća opasnost za opstanak hrišćanskog naroda. U njegovoj borbi da brani i odbrani slobodu naroda i nezavisnost Crne Gore. I malobrojni nehrišćani Crne Gore dijelili su sudbinu većinskog naroda. Njihov doprinos je bio i onda kada se nijesu miješali u te delikatne odnose neprekidne borbe. U svakom slučaju, hrišćanski narodi Crne Gore, a posebno pravoslavni narod – bio je neprobojni bedem za odbranu hrišćanske Evrope od agresivnog islama.
Danas su svi izjednačeni sa ostalom braćom u vjeri. Položaj Srpske pravoslavne crkve i njenih sveštenika, međutim, ostao je i dalje vrlo težak. Katolici su uživali zaštitu Vatikana, muslimani – pomoć bogatih afričkih država i posebno lidera Gadafija, dok su pravoslavci bili bez ikakve zaštite. Stradali su kao njihova braća u vjeri – u SSSR-u nakon pobjede Oktobarske revolucije 1917. godine.
Sjećam se da se Vjerska komisija Vlade Crne Gore – čiji sam bio član - izborila 70-ih godina prošlog vijeka – za socijalno, zdravstveno i penzijsko osiguranje malog broja školovanih sveštenika. To je bilo vrijeme uglednog vladike Dajkovića koji je uživao veliki ugled i poštovanje i zbog svoje antifašističke biografije. I posebno zbog svog žestokog otpora izgradnji Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Žestoko se protivio skrnavljenju crnogorskog parnasa. Komunicirao je sa Odborom za podizanje Mauzoleja uvijek ga oslovljavajući kao Odbor za rušenje Njegoševe kapele na Lovćenu. I svako njegovo pismo je blagovremeno došlo na tu adresu.
Nakon dolaska mitropolita dr Amfilohija, prije više od 20 godina, stvari su se u Crnoj Gori mijenjale na bolje. To potvrđuju i sledeći faktografski podaci: godine 1953. –33 odsto građana Crne Gore se izjašnjava da su ateisti; Titograd je prednjačio sa čak 63,7 odsto. Krajem 90-ih godina bilo je u Crnoj Gori samo desetak parohijskih sveštenika; danas se njihov broj mjeri stotinama školovanih sveštenika.
Najveća obnova duhovnog života u Crnoj Gori je obnova povjerenja i svenarodni povratak svojoj vjeri. Simbol tog ugleda i povjerenja je izgradnja i promocija velelepnog Hrama Hristovog Vaskresenja, koji je učinio Podgoricu znamenitim evropskim gradom.
Narod brani svoju crkvu od novih nevolja koje su eksalirale promovisanjem takozvane Crnogorske pravoslavne crkve; prijetnjom da će biti uklonjena (čitaj - srušena) crkva na Rumiji i naročito nastojanjem da se donese novi zakon o vjerskim zajednicama, po kome bi mnoga crkvena dobra prešla u vlasništvo države i organa državne vlasti. U sličnoj situaciji je i imovina SPC u svim novonastalim državama na ruševinama prethodne vrlo ugledne i uvažavane SFR Jugoslavije.
Riječ je o reprezentativnim rezidencijalnim objektima, atraktivnim zemljišnim lokacijama, stotinama hektara značajnih resursa, itd. Nove države su i „slijepe i gluve“ na zahtjeve legitimnih crkvenih organa da se, makar, ubrza postupak povraćaja uzurpirane crkvene imovine, koja je „od pamtivijeka“ vlasništvo SPC... Kad je riječ o Crnoj Gori, samo ćemo navesti da je u vlasništvu SPC zemljište na kom je izgrađen današnji stadion „Budućnosti“ u Podgorici. Zatim gradsko groblje Čepurci, takođe u Podgorici, Njegoševa Biljarda na Cetinju, pa zatim 2/3 zemljišta na kome je izgrađen Danilovgrad. Na silu i bez papira je oduzeta imovina svetilišta manastira Ostrog, itd. itd.
O sve većoj popularnosti SPC u Crnoj Gori, vjere u cjelini, a posebno mitropolita dr Amfilohija svjedoče brojne ankete. Crkva i dr Amfilohije danas uživaju neprikosnoveno narodno povjerenje. Zato se narod protivi pritiscima organa vlasti u Crnoj Gori i namjeri otimanja materijalnih dobara u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve.
Piše: akademik Zoran Lakić
http://www.dan.co.me/
Нема коментара:
Постави коментар