Misterija "Šudikovskog kvadra"
Milija Pajković
Izvan dvorišta beranskog Muzeja, na zapadnoj strani, na parkingu, leži kamena gromada dimenzije 95 puta 88 puta 54 centimetra - Šudikovski kvadar!
Vjekovima je ona ležala na mjestu gdje je docnije izrađena jedna od beranskih svetinja, Manastir Šudikova, poznat po prosvjetiteljskom radu njegovih monaha i svještenika, a udaljen svega 3 kilometra od današnjih Berana!
Daleke 1925. godine iskopan je Kvadar i prenesen u dvorište Manastira Đurđevi stupovi, koji se nalaze nedaleko od grada. Kada je u zgradu nekadašnje prve škole u beranskom kraju useljen Muzej, Kvadar se našao u izložbenom dijelu.
Kvadar je iskopan 1925. godine na mjestu kasnijeg manastira Šudikova kraj Berana.
Međutim, putešestvije Kvadra se nastavilo i on se, onog trena kada je zgrada Muzeja postala manastirski konak, obreo na sadašnjem mjestu, na domak zgrade Muzeja.
O tome sam pisao u nekim glasilima u Crnoj Gori i upoznao sa stanjem neke ljude iz ovog kraja, koji treba da se pozamisle nad sudbinom Kvadra.
A o Kvadru su pisali i Dušan Vuksan u listu "Lovćenski odjek", i to iste godine kada je pronađen (1925-te), Dragiša Boričić, Ljubiša Stanojević, dr. Ivan Puzić, dr. Vladimir Ćorović, dr. Danilo Barjaktarević, Vučić Guberinić i mnogi drugi.
Prema Vučiću Guberiniću kameni kvadar je ispisan starodrevnim pismom viničicom.
Tumačenje znakova, koji su uklesani veoma vješto, na tri strane Kvadra su različita. Dr. Danilo Barjaktarević ih je pročitao kao "sij jaki i sveti lik hrama Bogorodice", što bi pod uslovom da je tačno, sasvim isključilo veliku starost Kvadra.
Vučić Guberinić, profesor u Beranama, inače dipl. inž. elektrotehnike, u svojem djelu "Bihor i Bileća" dao je veoma smjelo pojašnjenje natpisa i smatra da je ispisano pismom vinčicom!
A na Kvadru piše "um dal umčosti" i "ištem li pokuda" i sve to se može čitati s obje strane!
Dakle, još u vrijeme neolita naši preci su bili pismeni, i ne samo to, nego su znali za zakon i priznavali Sud! S jedne strane Kvadra stajao je optuženi, a s druge Sudija, a da li se to radilo u nekom zatvorenom prostoru, ili na otvorenom može jedino objasniti dalje iskopavanje na prostoru gdje je Kvadar i pronađen.
Sam naziv Šudikova navodi na takvu pomisao, jer šudik jeste sudija, a Šudikova mjesto gdje se sudi.
Bez obzira na sva tumačenja, sasvim je sigurno da su Prasloveni, odnosno Prailiri obitovali na ovim... prostorima...
Zato je i ovo jedan od vidova bitke da se Šudikovski kvadar postavi u središni dio Muzeja, u galeriji, i da naučnici iz vaskolikog svijeta, a uz njih i svi ostali znatiželjnici i, naravno, turisti, pohrle u Berane i uvjere se u tačnost ovih navoda!
A svi mi koji umijemo i možemo pohvatati pokidane konce naše praistorije, na bilo koji način, ali naravno prevashodno na onaj zasnovan na naučnim činjenicama, utemeljen na pravom istraživanju, trebamo svijetu predočiti sva ta saznanja, a ne čekati, kao svih ovih vjekova, da nam nedobronamjerni "istraživači" kroje sudbinu i predstavljaju onako kako to njima odgovara!
Milija Pajković
Izvan dvorišta beranskog Muzeja, na zapadnoj strani, na parkingu, leži kamena gromada dimenzije 95 puta 88 puta 54 centimetra - Šudikovski kvadar!
Vjekovima je ona ležala na mjestu gdje je docnije izrađena jedna od beranskih svetinja, Manastir Šudikova, poznat po prosvjetiteljskom radu njegovih monaha i svještenika, a udaljen svega 3 kilometra od današnjih Berana!
Daleke 1925. godine iskopan je Kvadar i prenesen u dvorište Manastira Đurđevi stupovi, koji se nalaze nedaleko od grada. Kada je u zgradu nekadašnje prve škole u beranskom kraju useljen Muzej, Kvadar se našao u izložbenom dijelu.
Kvadar je iskopan 1925. godine na mjestu kasnijeg manastira Šudikova kraj Berana.
Međutim, putešestvije Kvadra se nastavilo i on se, onog trena kada je zgrada Muzeja postala manastirski konak, obreo na sadašnjem mjestu, na domak zgrade Muzeja.
O tome sam pisao u nekim glasilima u Crnoj Gori i upoznao sa stanjem neke ljude iz ovog kraja, koji treba da se pozamisle nad sudbinom Kvadra.
A o Kvadru su pisali i Dušan Vuksan u listu "Lovćenski odjek", i to iste godine kada je pronađen (1925-te), Dragiša Boričić, Ljubiša Stanojević, dr. Ivan Puzić, dr. Vladimir Ćorović, dr. Danilo Barjaktarević, Vučić Guberinić i mnogi drugi.
Prema Vučiću Guberiniću kameni kvadar je ispisan starodrevnim pismom viničicom.
Tumačenje znakova, koji su uklesani veoma vješto, na tri strane Kvadra su različita. Dr. Danilo Barjaktarević ih je pročitao kao "sij jaki i sveti lik hrama Bogorodice", što bi pod uslovom da je tačno, sasvim isključilo veliku starost Kvadra.
Vučić Guberinić, profesor u Beranama, inače dipl. inž. elektrotehnike, u svojem djelu "Bihor i Bileća" dao je veoma smjelo pojašnjenje natpisa i smatra da je ispisano pismom vinčicom!
A na Kvadru piše "um dal umčosti" i "ištem li pokuda" i sve to se može čitati s obje strane!
Dakle, još u vrijeme neolita naši preci su bili pismeni, i ne samo to, nego su znali za zakon i priznavali Sud! S jedne strane Kvadra stajao je optuženi, a s druge Sudija, a da li se to radilo u nekom zatvorenom prostoru, ili na otvorenom može jedino objasniti dalje iskopavanje na prostoru gdje je Kvadar i pronađen.
Sam naziv Šudikova navodi na takvu pomisao, jer šudik jeste sudija, a Šudikova mjesto gdje se sudi.
Bez obzira na sva tumačenja, sasvim je sigurno da su Prasloveni, odnosno Prailiri obitovali na ovim... prostorima...
Zato je i ovo jedan od vidova bitke da se Šudikovski kvadar postavi u središni dio Muzeja, u galeriji, i da naučnici iz vaskolikog svijeta, a uz njih i svi ostali znatiželjnici i, naravno, turisti, pohrle u Berane i uvjere se u tačnost ovih navoda!
A svi mi koji umijemo i možemo pohvatati pokidane konce naše praistorije, na bilo koji način, ali naravno prevashodno na onaj zasnovan na naučnim činjenicama, utemeljen na pravom istraživanju, trebamo svijetu predočiti sva ta saznanja, a ne čekati, kao svih ovih vjekova, da nam nedobronamjerni "istraživači" kroje sudbinu i predstavljaju onako kako to njima odgovara!
Нема коментара:
Постави коментар